❗Sharenting❗

❗Sharenting❗

„Dijeljenje“: engleski izraz, nastao spajanjem riječi „dijeli“ i „roditeljstvo“ kako bi se označio trend prekomjernog dijeljenja ličnih podataka djeteta od strane roditelja. Roditelji često počinju da dijele bez kritičkog razmišljanja o posledicama.

Odgovorno podizanje nije lak posao, a savremene tehnologije taj posao čine još složenijim. Postavljanje dječijih fotografija i informacija o djetetu na društvenim mrežama postalo je sastavni dio roditeljstva kod nas i u svijetu. Mnogi roditelji ne obraćaju dovoljno pažnje na ono što objavljuju u javnosti, odnosno na internetu. Tako za većinu djece rođene u poslednjih 5-10 godina na društvenim mrežama možete pronaći neke ili sve sledeće lične podatke: ime roditelja i članova uže porodice, ultrazvučna slika, slika novorođenčeta, mjerenja, datum rođenja, mjesto rođenja, slike prvih koraka, prvog hranjenja i još mnogo „prvih“ događaja i ličnih podataka.

Stručnjaci za bezbjednost upozoravaju roditelje da pretjerano dijeljenje dovodi njihovu porodicu u opasnost i nepotrebno opterećuje digitalni otisak njihovog djeteta.

 

Digitalna štampa

 

Digitalni otisak je vaš trag u digitalnom svijetu. To su sve vaše radnje, klikovi, snimljene stranice i fotografije, video zapisi ili vaši lični podaci koje objavljujete na Internetu. Vaš digitalni otisak prsta, kao i vaš otisak prsta, jedinstveni su i mogu vas identifikovati kao pojedinca i osobu. Ako pogledate skup svih informacija koje ste objavili na internetu, možemo dobiti vaš internet profil, a gledajući svaki segment tog profila možemo dobiti vaš digitalni otisak.

Posledice (pretjeranog) dijeljenja informacija o našoj djeci vjerovatno ćemo razumjeti tek kad odrastu i društvo (njihovi prijatelji, ali i šire okruženje) počne da im šalje povratne informacije o objavljenim sadržajima. Danas je teško reći da li će djeca koja imaju bogatu mrežnu datoteku imati prednost nad djecom koja je nemaju ili obrnuto.

Što se tiče online bezbjednosti, nema sumnje – što više dijelite, to ste nesigurniji i izloženiji.

 

Njega i predatori

 

Dijeljenje je takođe povezano sa rizikom od predatora, jer predatori kasnije mogu koristiti objavljene informacije da bi se sve više približili djeci na mreži.

Da bi se približili djeci, seksualni predatori koriste taktiku tzv. dotjerivanje. Ovaj proces često traje mjesecima, počinioci su veoma strpljivi i temeljni i provode mnogo vremena na izgradnji odnosa povjerenja sa djetetom. Prvi kontakt između predatora i djece najčešće se ostvaruje putem interneta, često, na primjer, kroz komunikaciju unutar video igara koje roditelji ne mogu da otkriju. Nasilnik će laskati djetetu, davati mu mnogo pažnje i dijeliti svoje probleme sa djetetom kako bi pokazao razumijevanje.

Takođe se često pretvaraju da su djeca na internetu, a nakon uspostavljanja povjerenja, koje može uključivati i okretanje djeteta protiv roditelja, ovaj odnos često poprima oblik tzv. sektortion. Napadač će tražiti od djeteta da mu pošalje njegove intimne fotografije, a zatim će ga ucjenjivati u svrhu dobijanja više takvih sadržaja ili prisiljavanja na seksualne aktivnosti uživo.

Izgradnja identiteta na mreži

 

Takođe, imajte na umu da slike koje su vam danas slatke možda neće biti – vaše dijete – naročito kada je u tinejdžerskim godinama – i neće mu biti drago da ih postavi na internet. Psiholozi upozoravaju da identitet djeteta koji stvaraju roditelji može utiecati na problem formiranja vlastitog identiteta odvojenog od digitalnog identiteta koji su zamislili i proizveli roditelji.

Plan za korišćenje ekrana u porodici

Postoje roditelji koji dijele na društvenim mrežama i oni koji to ne čine. Ako odlučite da dijelite, budite oprezni i pokušajte da izbjegavate ili kontrolišete dijeljenje. Ako je potrebno, razgovarajte sa drugim članovima porodice i prijateljima o svom stavu o dijeljenju podataka i fotografija vašeg djeteta i zamolite ga da ga poštuje i ne objavljuje bez dozvole.

Djeca uče gledajući i oponašajući i tako grade odnos prema ekranima i načinu na koji provodimo slobodno vreme gledajući roditelje i druge odrasle osobe u njihovom domaćinstvu. Ako želimo da izbjegnemo scenario gdje je naše dijete zalijepljeno za ekrane, moramo se odvojiti od svog.

 

Da li vaše navike korišćenja digitalnih uređaja odražavaju vrijednosti koje želite da prenesete na svoje dijete?

 

I mala promjena u vašem ponašanju donosi veliku korist čitavoj porodici. Smanjite vrijeme ispred ekrana i zamijenite ih pozitivnim primjerom:

Ako idete negdje gdje ćete čekati (npr. Pedijatar), ponesite knjigu ili časopis za sebe i slikovnicu ili igračku za dijete.

Ako ste putnik u automobilu, usmjerite dijete na predmete izvan automobila.

U automobilu imajte mapu grada na kome ste prethodno flomasterom označili svoju rutu kojom se često vozite (baka i deda, u vrtić, vannastavne aktivnosti, …).

Isključite zvuk na mobilnom telefonu tokom porodičnih obroka i isključite i uklonite sve ostale ekrane (TV, tablet, laptop) sa stola.

Odredite zajedničko vrijeme bez ekrana za sve članove domaćinstva.

Davanje dobrog primjera uvijek je najbolji prvi korak u usmjeravanju djeteta, a od ključnog je značaja za razvoj dobrog pristupa digitalnom roditeljstvu.

Djeca uče gledajući svoje roditelje! Oni uče iz naših primjera i postupaka, mnogo više nego iz naših riječi. Ako djeci govorite o umjerenoj upotrebi ekrana kao razumnoj opciji i često sami provjeravate telefon čim zazvoni (ili češće) i gledate neprikladan sadržaj, oni neće povjerovati vašim riječima. Važno je da djeca vide kako mi odrasli živimo iste vrijednosti koje nastojimo da im prenesemo.

🌸 Zajedno na putu do beba!