IVF sa donatorskim jajima i PGS (preimplantacijski genetski skrining) – da li se isplati?

Da li specijalisti za plodnost preporučuju izvođenje PGS u ciklusima doniranja?

Genetski skrining prije implantacije (PGS) jedan je od najčešće korišćenih dijagnostičkih testova u savremenoj embriologiji. Omogućava stručnjacima za plodnost da identifikuju hromozomski ispravne embrione od onih koji nose defekte. Aneuploidni embrioni se ne ugrađuju dobro (a čak i ako se to desi, mogu dovesti do daljih komplikacija). Odabirom pravog embriona za prenošenje, stopa trudnoće raste. Aneuploidni embrioni nastaju uglavnom zbog oštećenja jajnih ćelija ili sperme. Dakle, da li je vrijedno izvršiti PGS testiranje na embrionima stvorenim donacijom?

Na sajtu Fondacije možete pročitati odgovore na pitanja od tri specijaliste za infertilitet.

IVF sa donatorskim jajnim ćelijama i PGS (genetski skrining pre implantacije) – da li se isplati?

Odgovor:Harri Karpouzis, doktor medicine, MRCOG, DIUE Ginekolog, osnivač i naučni direktor IVF Pelargos Fertiliti Group

Pa, na ovo je vrlo teško odgovoriti. Način na koji bih odgovorio je sledeći: PGS mora biti ponuđen kao opcija, ali tek nakon vrlo temeljnih konsultacija, kako bi par bio upoznat sa postojećim dokazima, koji nisu konačni. Tek nakon što saznate sve o tome šta PGS nudi, možete da odlučite da li vrijedi to učiniti ili ne. Da budem iskren sa vama, šanse za uspjeh su zaista dobre čak i bez PGS-a ako pažljivo odaberemo davaoce – mlade, između 24 i 30 godina, sa kompletnom analizom kariotipa kako bismo utvrdili da li imaju porodičnu istoriju neplodnosti. Na njima možemo čak i da izvršimo Ks genetski test. Ako je izbor dobro napravljen, šanse mogu biti dobre i bez PGS-a.

Dakle, ako želimo da odgovorimo na pitanje da li PGS povećava šanse ili ne, da, jeste, ali uglavnom povećava šanse za prenos embriona preko embriona odabranog preko PGS-a. To znači da ako, na primer, imamo 4 ili 5 blastocista, i radimo PGS na svima njima, znamo da su od početnog prenosa – ako smo uspjeli da pronađemo blastocistu, hromozomski normalan embrion – šanse su veće sa PGS-om nego da prethodno nismo radili PGS. Dakle, PGS to čini i bržim. Brže se dešava živorođenje. Smanjuje šanse za pobačaj na manje od 6%, jer znamo da ako prenesemo embrion koji nema hromozomskih abnormalnosti, šanse za pobačaj su manje od 6%. S druge strane, PGS je postupak koji košta mnogo novca.

Takođe, postoje dokazi da bi čak i hromozomski nesavršeni embrioni, oni koji imaju mozaicizam – to jest, normalne i abnormalne ćelije zajedno – mogli da rezultiraju trudnoćom ako ih prenesemo. Oni su embrioni koji ne bi bili izabrani za prenos ako bismo radili PGS, ali bismo ih prebacili da nismo radili PGS. Pored toga, PGS uzrokuje traumu embriona. Čak i ako radimo PGS 5. dana – jer danas znamo da ovo daje najbolje rezultate – to može prouzrokovati traumu na embrionu i nismo sigurni kako će tačno to uticati na šanse za implantaciju. Ako procijenimo ukupne kumulativne šanse iz svježih i smrznutih embriona koji dolaze iz početne kolekcije jaja bez PGS-a, to bi bilo jednako šansi za PGS jer bi PGS vkerovatno isključio embrione koje bismo prebacili da PGS nije urađen.

Generalno, to je složeno pitanje, i da zaključim, rekao bih da treba savjetovati ako, na primer, imamo problema sa spermom i ako kariotip muškog partnera pokazuje translokacije ili abnormalnosti hromozoma. Tada treba uraditi PGS. Takođe, ako smo prethodno imali neuspehe u implantaciji ili ponovljene pobačaje sa donacijom jaja, preporučuje se PGS. Na kraju, rekao bih da ako par navede da žele samo jedan embrion prenet, ovo je takođe indikacija za PGS, jer ako imamo puno embriona, možemo odabrati hromozomski normalan, a šanse su mnogo veće kod PGS .

Međutim, generalno, ako uzmemo u obzir sve – troškove i sve druge faktore – na kraju je to par koji treba da donese u vezi sa tim da li je vrijedno učiniti. Ako imamo puno embriona i ako imamo puno blastocista, šanse su uvek veće kod PGS-a. Ako nemamo puno blastocista, možda PGS neće igrati važnu ulogu jer to znači selekciju, a selekcije nema ako imamo samo dva moguća embriona za prenos u jedan ili drugi način.

IVF sa donatorskim jajima i PGS (preimplantacijski genetski skrining) – da li se isplati?

Odgovor: Dr Natalia Szlarb, dr

Ginekolog, medicinski direktor IVF Španija

Kao odgovor na prvo pitanje da li vrijedi izvoditi PGS u ciklusima doniranja jajnih ćelija, moramo biti svjesni da kada se mi žene rodimo, imamo određenu količinu i kvalitet jajnih ćelija u jajnicima. Što smo starije, ta jaja koja se razvijaju su lošija. Kada pregledamo literaturu, čini se očiglednim da kada govorimo o ciklusima doniranja jajnih ćelija, stopa euploidije – što znači broj genetski normalnih blastocista, embriona na 5. dan razvoja u ciklusima doniranja jajnih ćelija, iznosi između 60–80 % Kada posmatramo cikluse žena starijih od 35 godina, 50% embriona koje generišu su euploidni, dok kod 40-godišnjih žena taj broj pada na 20-30%.

Iz ličnog iskustva na IVF-u u Španiji gdje izvodimo PGS u ciklusima doniranja jajnih ćelija, posebno kod drugog davaoca kada želimo da imamo savršeno odabrane embrione i što kraće vreme do trudnoće – vidimo da neki donatori u jednom ciklusu imaju 80% euploida embriona, ali isti donor u sledećem ciklusu može imati samo 1-2 euploidnih embriona.

Dakle, statistički gledano, stopa euploidije u ciklusima doniranja jajašca i dalje je 60-80%, ali moramo imati na umu da bi u jednom ciklusu stopa euploidije mogla biti 80%, a u drugom ciklusu 60%. Definitivno, u odabranim slučajevima kada nam vrijeme više ne ide na ruku, a pacijentkinja želi što prijee da zatrudni, doniranje jaja i PGS su metodologija izbora.

IVF sa donatorskim jajima i PGS (preimplantacijski genetski skrining) – da li se isplati?

Odgovor: Blanca Paraiso, dr. Med

Ginekolog, (bivša klinika) specijalista za plodnost Clinica Tambre

Generalno, rekla bih da PGS dijagnoza ne vrijedi u liječenju donacijom. Zašto? Jer su hromozomske abnormalnosti embriona obično posledica jajnih ćelija starijeg uzrasta. Dakle, u ovoj vrsti liječenja gdje koristimo jaja vrlo mladih žena, očekivani procenat embriona sa aneuploidijom, sa hromozomskim abnormalnostima, je veoma nizak. Naravno, svaki slučaj se mora uzeti pojedinačno – na primjer, ako postoje ozbiljne promjene u spermiogramu ili se očekuju druge promjene spermatozoida – i možda PGS može ponuditi značajnu prednost.

Ako je par prethodno imao spontani pobačaj ili ako par jednostavno želi da se podvrgne proceduri sa više sigurnosti i pokuša da postigne trudnoću ranije, naravno, PGS nikada neće imati negativan uticaj. Dakle, generalno, PGS ne vrijedi, ali u određenim slučajevima uvijek je dobra ideja.