03 Apr Hipogonadizam u okviru programa obuke “Podizanje svijesti o neplodnosti u Crnoj Gori”
????????????? je medicinski termin koji opisuje smanjenu funkcionalnu aktivnost polnih žlijezda – testisa i jajnika.
Hipogonadizam je podijeljen u dvije glavne kategorije – hipogonadotropni hipogonadizam i hipergonadotropni hipogonadizam.
1. Hipogonadotropni hipogonadizam (HH)
Poznato i kao sekundarni ili centralni hipogonadizam, kao i nedostatak hormona koji oslobađa gonadotropin ili nedostatak gonadotropina (GD), stanje je koje karakteriše hipogonadizam zbog poremećene sekrecije gonadotropina, uključujući hormon koji stimuliše folikle (FSH) i luteinizujući hormon (LH), od strane hipofize u mozgu, a zauzvrat je smanjio nivo gonadotropina i rezultujući nedostatak proizvodnje polnih steroida.
Tip HH, na osnovu uzroka, može se klasifikovati ili kao primarni ili kao sekundarni.
Primarni HH, koji se naziva i izolovani hipogonadotropni hipogonadizam (IHH), stanje je koje rezultira malom podskupom slučajeva hipogonadotropnog hipogonadizma usled nedostatka ili osjetljivosti na gonadotropin-oslobađajući hormon (GnRH) gdje je funkcija i anatomija prednjeg dijela hipofize inače normalni i sekundarni uzroci HH nisu prisutni.
Prikazuje se kao hipogonadizam (npr. Smanjeni ili odsutni pubertet, nizak libido, neplodnost itd.) Usled oslabljenog oslobađanja gonadotropina, folikul-stimulirajućeg hormona i luteinizirajućeg hormona i rezultirajućeg nedostatka proizvodnje polnih steroida i peptida u spolnim žlijezdama .
Pored toga, anosmija (gubitak osećaja mirisa) se javlja u slučajevima IHH koji su rezultat Kallmannovog sindroma, koji je odgovoran za oko 50% svih slučajeva ovog stanja. Ostali uzroci IHH uključuju nesenzitivnost na GnRH, koja je drugi najčešći uzrok IHH i za koju se smatra da je odgovorna za do 20% slučajeva, i manjinu (manje od 5-10%) zbog inaktivacije mutacija u raznim drugi geni koji pozitivno regulišu sekreciju GnRH.
Sekundarni HH, poznat i kao stečeni ili sindromski HH, mnogo je češći od primarnog HH i odgovoran je za većinu slučajeva stanja. Ima mnoštvo različitih uzroka, uključujući tumore mozga ili hipofize, apopleksiju hipofize (krvarenje u ili oštećeno snabdijevanje krvi hipofize), traumu glave, gutanje određenih ljekova i određene sistemske bolesti i sindrome.
Primarni i sekundarni HH takođe se mogu pripisati genetskom svojstvu naslijeđenom od bioloških roditelja. Zamjena hormona se može koristiti za iniciranje puberteta i nastavak ako se genska mutacija dogodi u genu koji kodira hormon.
2. Hipergonadotropni hipogonadizam (HH)
Poznato i kao primarni ili periferni / gonadni hipogonadizam, je stanje koje karakteriše hipogonadizam zbog oštećenog odgovora gonada na gonadotropine, folikle-stimulišući hormon (FSH) i luteinizujući hormon (LH), a zauzvrat nedostatak proizvodnja polnih steroida i povišeni nivoi gonadotropina (kao pokušaj nadoknade od strane tijela). HH se može predstaviti kao urođeni ili stečeni, ali većina slučajeva je ranije prirode.
Postoji mnoštvo različitih etiologija HH.
Urođeni uzroci uključuju sledeće:
Hromozomske abnormalnosti (koje rezultiraju disgenezom gonada) – Klinefelterov sindrom, Turnerov sindrom i 45 Ks / 46 / KSI mozaicizam.
Defekti enzima uključenih u biosintezu gonada polnih hormona.
Otpornost na gonadotropin (npr. Zbog inaktivacije mutacija receptora za gonadotropin).
Stečeni uzroci (uslijed oštećenja ili disfunkcije spolnih žlijezda) uključuju torziju gonada, nestajanje / anorhiju, orhitis, traumu, operaciju, autoimunost, hemoterapiju, zračenje, infekcije (npr. Polno prenosive bolesti), toksine (npr. Endokrine poremećaje) i lekovi (npr. antiandrogeni, opioidi, alkohol).
Povezana bolest
torzija gonada
anoreksija nervoza
nestajanje / anorhija
autoimune bolesti
Klinefelterov sindrom
Turnerov sindrom
45k / 46ki mozaicizam
mozak, tumori hipofize
apopleksija hipofize
sistemske bolesti i sindromi
Nedostatak 17-a hidroksilaze (retki genetski poremećaj sinteze steroida)
Nedostatak liza 17,20 (stanje koje utiče na funkciju spolnih žlijezda)
Nedostatak 17-b hidroksisteroid dehidrogenaze 3 (stanje koje utiče na polni razvoj muškaraca)
lipoidna urođena nadbubrežna hipoplazija (rijetki poremećaj sinteze steroida)
Hipoplazija Leidigovih ćelija (stanje koje utiče na polni razvoj muškaraca koje karakteriše nerazvijenost Leidigovih ćelija u testisima)
Faktori rizika
hronični alkoholizam
ljekovi (npr. opioidi, anabolički steroidi i glukokortikosteroidi, opioidni analgetici, antidepresivi cimetidin, spironolakton i antimikotični ljekovi)
trauma glave ili testisa
operacija glave ili testisa
orhitis
zračenje
infekcija
toksini
Uticaj na plodnost
Kada su nivoi testosterona u plazmi ispod minimalnog nivoa, mnogi stariji muškarci imaju simptome niskog libida, promjene u erektilnoj funkciji i moguće promjene u učestalosti jutarnje erekcije.
Nizak nivo testosterona može dovesti do smanjene proizvodnje sperme (oligospermija), ponekad čak i azoospermije (odsustvo sperme u ejakulatu), što dovodi do manje mogućnosti prirodnog začeća, zbog manje sperme koja je sposobna da dođe do jajeta.
Menstruaciju i ovulaciju kod žena pokreću hormoni poput estrogena, lutenizujućeg hormona, progesterona i folikle stimulišućeg hormona. Sve njih kontrolišu gonadotropini. Ako nivo gonadotropina opadne, menstruacija i ovulacija neće nastupiti. Svi ovi procesi su neophodni za prirodno začeće, jer bez jajne ćelije proizvedene tokom ovulacije nije moguće začeti dijete.
Prevencija
Hipogonadizam se ne može spriječiti, ali moguće je smanjiti faktore rizika izbjegavanjem alkohola, izbjegavanjem droga i održavanjem zdravog načina života.
Simptomi:
oštećen mišić
povećana telesna masnoća
smanjena energija
povećana pospanost
poremećaj sna
slaba koncentracija i pamćenje
visceralna gojaznost (tjelesna masnoća koja se skladišti unutar trbušne duplje oko brojnih važnih unutrašnjih organa kao što su jetra, pankreas i crijeva)
osteopenija
depresija
razvoj brade
smanjena visina
smanjena dlakavost na telu
uvećane dojke
seksualne teškoće
kasno, nepotpuno ili nedostatak razvoja u pubertetu
ponekad nizak rast ili nemogućnost mirisa
povećanje penisa i testisa
produbljivanje glasa
nizak libido
neplodnost
oligospermija
azoospermija
nedostatak menstruacije
anovulacija
spor ili odsutan rast dojke
valunzi
mliječni iscjedak iz dojki
Terapije:
Samoterapija
Dobro se naspavajte, jer nedostatak sna može u velikoj mjeri smanjiti nivo testosterona kod zdravog mladića.
Muškarci sa prekomjernom težinom sa prediabetesom takođe imaju vjerovatnoću da imaju niži testosteron. Muškarci sa normalnom težinom imaju manji rizik od razvoja dijabetesa, kao i hipogonadizma.
Za žene nije poznata samoterapija.
Konvencionalna medicina
Hipogonadizam je stanje koje se može liječiti hormonskom supstitucionom terapijom, ali neće odgovarati za svaki slučaj.
Hirurška terapija je opcija za tumore na mozgu.
Farmakoterapija
Prije započinjanja liječenja mora postojati konačna dijagnoza hipogonadizma. Granični nivoi testosterona sami po sebi nisu nužno pokazatelj započinjanja terapije zamjene testosteronom. Ako nivo testosterona padne ispod graničnog nivoa, mora se zamijeniti hormonskom supstitucionom terapijom.
Cilj terapije testosteronom je podići nivo testosterona u serumu na srednji nivo (400–700 ng / dL) i rješavanje ili smanjenje simptoma hipogonadizma. Ipak, krajnji ciljevi terapije su smanjenje bolesti i invalidnosti, održavanje ili poboljšanje kvaliteta života, i nadamo se da će godinama dodati vitalnost.
Dostupno je nekoliko vrsta testosteronskih preparata, uključujući injekcije testosterona, skrotalne i neskrotalne transdermalne flastere, oralni testosteron, bukalni testosteron i preparate sa testosteronskim gelom. Ljekovi koji stimulišu proizvodnju endogenog testosterona (tj. HCG, klomifen) mogu se koristiti u liječenju starijih muškaraca kada je problem plodnost.
Starije muškarce koji su započeli terapiju zamjenom testosterona treba povremeno pratiti. Nakon započinjanja terapije zamjene testosteronom, ispitanici bi trebalo da posjete kliniku, u roku od 3 mjeseca, kako bi izvršili potrebna prilagođavanja doze i formulacije. Ispitanici bi trebalo da imaju redovne posjete (3 do 6 mjeseci nakon započinjanja lijčenja, a zatim godišnje) radi procjene poboljšanja simptoma.
Hormonske tablete za zamjenu ili flaster za kožu opcija su za djevojke i žene koje pate od hipogonadizma. Ova hormonska zamjena može biti dovoljna da ponovo izazove ovulaciju. Neke od ovih žena mogu imati nizak seksualni nagon, kojim se može upravljati pomoću niskih doza testosterona.
Hirurška terapija
Hirurška terapija može biti opcija u slučaju tumora na mozgu.
Potpomognuta oplodnja
Ako konzervativni medicinski tretmani ne uspiju da postignu punu trudnoću, ljekar može pacijentu predložiti metode tehnika pomoćne oplodnje (ART).
Tehnike potpomognute reprodukcije obično započinju stimulisanjem jajnika da povećaju proizvodnju jajašaca. Većina ljekova za plodnost su agensi koji stimulišu razvoj folikula u jajniku. Primjeri su gonadotropini i hormon koji oslobađa gonadotropin.
Posle stimulacije, ljekar hirurški izdvaja jedno ili više jajnih ćelija iz jajnika i u laboratoriji ih spaja sa spermom, sa namjerom da proizvede jedan ili više embriona. Hipogonadotrofični hipogonadizam karakterišu oligospermija ili azoospermija i nizak testosteron. Mikroskopska aspiracija sperme epididimusa (MESA) ili ekstrakcija sperme testisa (TESE) je metoda izbora za oporavak sperme za vantjelesnu oplodnju (IVF).
Oplodnja se odvija izvan tijela, a oplođeno jajašce se ponovo uvodi u reproduktivni trakt žene, u postupku koji se naziva prenos embriona.
Izvor fertilitypedia