Koliko vantjelesnih oplodnji sam prošla da bih zatrudnjela?

Koliko vantjelesnih oplodnji sam prošla da bih zatrudnjela?

Koliko vantjelesnih oplodnji sam prošla da bih zatrudnjela?

Kada sam prolazila kroz vantjelesnu oplodnju, koristila sam mrežu za podršku sa forumima kako bih se povezala sa drugim IVF parovima i zapisivala u dnevniku svoje putovanje kroz vantjelesnu oplodnju. Tada na moju veliku žalost nije postojalo udruženje za borbu protiv neplodnosti kao što je sada Fondacija I ja imam pravo da budem mama.

Završili smo tri ICSI kruga i jedan smrznuti embrion da bismo zatrudnjeli sa našim blizancima.

U prvom krugu su ljekari vjerovatno uradili standardni protokol sa ljekovima i pronalaženjem problema oko začeća. Na kraju smo imali samo 8 jajašaca i to je rezultiralo samo sa dva BB embriona. Evo kako se određuje embrioni:

Kvalitet mase unutrašnje ćelije
A – mnoge ćelije koje su čvrsto upakovane
B – Nekoliko ćelija koje su labavo grupisane
C – vrlo malo ćelija
Kvalitet trofektoderme
A – mnogo ćelija koje čine kohezivni sloj
B – Nekoliko ćelija koje formiraju rastresit epitel
C – vrlo malo velikih ćelija

Dakle, imala sam dvije jajne ćelije koje su nam prvo prenijeli transferom preko ICSI-a i bile su BB. Nije rezultiralo trudnoćom.

U drugom krugu su zamijenili moj lijek za oplodnju, što je rezultiralo sa više jajnih ćelija – 14. Od toga su 2 jajašca prebačena i uspeli smo da nam zamrznu dva embriona.
U ovom krugu kvalitet jaja je bio bolji: AB, B + (nisam sigurna ni danas šta je + označivalo).
Imala sam sreću da je ovo rezultiralo trudnoćom, ali na kraju sam izgubila našu dragocenu bebu na 7n6d.

Ovaj gubitak nam je teško pao. U tom trenutku bilo nam je teško da idemo dalje i ponovo da prolazimo kroz proces. Ne samo da je ovo skupo putovanje, bilo je teško skupiti hrabrost, jer može se desiti još jedan krug bez uspjeha. Da napomenem naše liječenje je bilo svaki put na inostranim klinikama, gdje su cifre jednog IVF-a prelazile 7.000 eura + ostali troškovi liječenja i putovanja.

Ali, posle izvjesnog vremena oboje smo se dogovorili, danas na našu neizmjernu radost, da moramo da nastavimo dalje, jer smo oboje očajnički željeli djecu. Dakle, četiri mjeseca kasnije pokušali smo ponovo. Pošto smo imali smrznute embrione, odlučili smo da ih koristimo, ali ponovo ni ovo nije rezultiralo trudnoćom.

Nekoliko mjeseci nakon toga odlučili smo da posjetimo mnoge stručnjake za IVF i razmotrimo sve mogućnosti. Imali smo i druge parove sličnog profila kao mi i oni su radili prilično neke agresivne stvari i većina je na kraju imala djecu.
Stručnjaci za infertilitet su prvo željeli da vide zasto se ponavljaju gubici trudnoće, iako sam imala samo jedan pobačaj. I iza sebe već nekolike neuspješnje vantjelesne i inseminacije. Činjenica da sam na vantjeleanoj oplodnji trebala bi da ima veći procenat uspješnosti ali iz nekog razloga moje tijelo nije održalo te embrione, ili se oni jednostavno nijesu razvijali.

Prva agresivna stvar koju mi je stručnjak za IVF uradio je bila biopsija sluznice materice. Doktor mi je u osnovi ostrugao matericu kako bi podstakao rast krvi i „uskomešao“ stvari.

Ovo boli!

Lijek za oplodnju bio je isti kao i moj prethodni ICSI krug i rezultirao je sa 13 jajašaca.
Sledeća agresivna stvar koju je ginekolog uradio je ubacivanje 3 embriona umjesto dva. Dakle, radeći ovaj proces, moglo je da rezultira trojkama. Morali smo razmisliti i o ovoj opciji kada ju je ginekolog predložio. Na kraju smo vjerovali doktoru da je to naša najbolja opcija.
Imala sam AB, BB i jedan morula embrion.
Ovo je rezultiralo BFP-om (pozitivan na masnoću) i na kraju dovelo do rođenja mojih blizanaca!

Takođe sam ostala na dnevnim hormonskim ljekovima tokom prva tri do šest mjeseci, sa različitim dozama i kombinacijama.
Ali, bila sam izuzetno zabrinuta i uplašena! Poslednji put kada sam bila trudna izgubila sam bebu.
Bila sam nervozna, nisam izlazila nigdje ni u šetnju čak, nervozna pod tušem i nervozna prema partneru, porodici sestri svima, nervozna čak i u snu. Ali kad ste u vantjelesnoj oplodnji vas pažljivo prate i rano sam znala već da moje bebe rastu!

Posmatrajući unazad, imala sam dobar razlog za zabrinutost. Otprilike 10 nedelja imala sam zastrašujući dogadjaj ali sve se držalo pod kontrolom, a potom sam završila vezana za krevet 22 nedelje! Ali to je druga priča za drugi put.

Moj savjet je da dok stručnjak za IVF radi nove stvari kako bi mi nam pomogao da proces IVF bude uspješan i da zatrudnimo, takođe smo radili različite stvari kako bi se naša tijela pripremila za oplodnju i time bila spremna za trudnoću.

Mama Jovana, tata Igor i blizanci Dora i Dario.

Ispričaj i ti svoju priču!