𝐏𝐫𝐚𝐯𝐨 𝐧𝐚 𝐫𝐨𝐝𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐬𝐭𝐯𝐨: 𝐇𝐨ć𝐞 𝐥𝐢 𝐝𝐫ž𝐚𝐯𝐚 𝐨𝐦𝐨𝐠𝐮ć𝐢𝐭𝐢 𝐯𝐞ć𝐢 𝐛𝐫𝐨𝐣 𝐩𝐨𝐤𝐮š𝐚𝐣𝐚 𝐯𝐚𝐧𝐭𝐣𝐞𝐥𝐞𝐬𝐧𝐞 𝐨𝐩𝐥𝐨𝐝𝐧𝐣𝐞?

𝐏𝐫𝐚𝐯𝐨 𝐧𝐚 𝐫𝐨𝐝𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐬𝐭𝐯𝐨: 𝐇𝐨ć𝐞 𝐥𝐢 𝐝𝐫ž𝐚𝐯𝐚 𝐨𝐦𝐨𝐠𝐮ć𝐢𝐭𝐢 𝐯𝐞ć𝐢 𝐛𝐫𝐨𝐣 𝐩𝐨𝐤𝐮š𝐚𝐣𝐚 𝐯𝐚𝐧𝐭𝐣𝐞𝐥𝐞𝐬𝐧𝐞 𝐨𝐩𝐥𝐨𝐝𝐧𝐣𝐞?

DRŽAVA DA OMOGUĆI VEĆI BROJ POKUŠAJA VANTJELESNE OPLODNJE I PROMIJENI DISKRIMINATORSKE KRITERIJUME

Fondacija „I ja imam pravo da budem mama“ je prošle godine pokrenula peticiju kojom se, između ostalog, zahtijeva pravo na veći broj vantjelesnih oplodnji.

Peticija je za kratko vrijeme prikupila veliki broj potpisa i privukla pažnju građana, ali i institucija.

„Nismo očekivali toliku podršku iz razloga što se o neplodnosti ćuti u Crnoj Gori. Peticija, pored besplatnih vantjelesnih oplodnji, iznosi zahtjeve i da se omogući neograničen broj pokušaja, da se ukinu diskriminatorske politike prema ženama u Crnoj Gori i ukine starosno ograničenje koje, prema važećim propisima, dozvoljava da budete majka i pokušavate da se ostvarite u ulozi roditeljstva do 44. godine“, kaže za PCNEN Žana Mihaljević, direktorica ove fondacije.

Peticijom se zahtijeva i dozvola uvoza i izvoza genetskog materijala, polnih ćelija i embriona, dostupnost donacije genetskog materijala iz evropskih klinika i banki doniranog materijala, besplatno zamrzavanje polnih ćelija i embriona.

„Bavimo se vrlo važnim pitanjima osnivanja Nacionalnog registra podataka o bolesti neplodnosti u Crnoj Gori, osmislili smo novi zdravstveni servis ‘Izabrani Urolog’ I, na kraju, želimo da uvedemo novi Zakon o surogat majčinstvu“, ističe Mihaljević.

Glavne prepreke sa kojima se suočavaju parovi u Crnoj Gori koji mogu da ostvare potomstvo vantjelesnom oplodnjom su, po njenom mišljenju, neinformisanost i nedostupnost usluga za liječenje neplodnosti.

„Infertilitet nije stanje, već zvanično potvrđena bolest koja se liječi metodama asistiranih reproduktivnih tehnologija, gdje je vantjelesna oplodnja samo jedna od njih. O neplodnosti se malo govorilo u javnosti i parovi/žene nijesu bili u mogućnosti da koriste dostupne servise. Prijave komisijama za dobijanje Uputa za asistiranu reproduktivnu tehnologiju su često iscrpne i dugotrajne“, objašnjava Mihaljević.

Ona ističe da je proces prijave jako komplikovan procedurama koje su nedavno dodatno zakomplikovane uvođenjem pregleda kod specijaliste za infertilitet, pa tek nakon njegovog mišljenja na Komisiju za odobrenje besplatne VTO.

„Ionako dug i težak proces dodatano je otežan sa administracijom i mi kao udruženje pacijenata reagujemo i zahtijevamo da se uslovi, procedure i prijave pojednostave. Nailazimo na nerazumijevanja i želim da istaknem da podataka o vantjelesnoj oplodnji nemamo u Crnoj Gori, što je crveni alarm za formiranje Nacionalog registra podataka “, naglašava direktorica Fondacije „I ja imam pravo da budem mama“.

Mihaljević ukazuje i na kontradiktornost zakonskih regulativa u odnosu na Ustav Crne Gore, odnosno diskriminaciju koja iz te kontradiktornosti proističe – “Članom 69. Ustava kaže se da svaki građanin ima pravo na zdravstvenu zaštitu. To nije slučaj u pitanju parova/žena koji se žele liječiti od neplodnosti. Za ta prava se Fondacija ‘I ja imam pravo da budem mama’, zalaže i djeluje. Član 73. garantuje da država stvara uslove kojima se podstiče rađanje djece. Majka i dijete u Crnoj Gori uživaju posebnu zaštitu. Otvara se bezbroj pitanja prava i diskriminacije na koje putem zahtjeva pokušavamo da utičemo. Odgovori institucija ili ih nema ili su jako slabi“.

Generalni sekretarijat Vlade je po prvi put objavio poziv za konsultovanje javnosti u pripremi Godišnjeg programa rada Vlade za 2021. godinu, u kojem su učestvovali predstavnici Fondacije i podnijeli pet predloga, koji su prihvaćeni i dati Ministarstvu zdravlja na realizaciju.

“Od ministarstva još uvijek nemamo povratne informacije. Poslali smo im i niz zahtjeva, od kojih ni na jedan nije odgovoreno. Razumijemo trenutnu situaciju pandemije virusa Covid-19, ali zahtjevi za roditeljstvo ne mogu da čekaju zbog diskriminatosrkih ograničenja, posebno u dijelu godina žene”, ističe Mihaljević.

“Pitanje neplodnosti smo stavili u fokus u Skupštini Crne Gore, kako bi zainteresovali poslanike da se pokrene izmjena Zakona o liječenju neplodnosti ART-om iz 2009. godine, koji je samim tim zbog protoka vremena zastario i u tehnologijama i sa pravima pacijenta”, kaže Mihaljević.

Dodaje da je potpredsjednica Skupštine Branka Bošnjak prepoznala problem, reagujući pozitivno i uključujući pitanja rješavanja problema neplodnosti u Crnoj Gori.

“Inicijativa i pitanje poslanice Danijele Đurović upućeno ministarki zdravlja dr Jeleni Borovinić Bojović o izmjeni Zakona i rješavanje tekućih pitanja problema stanovnika Crne Gore je naišlo na pozitivan odgovor. Nadamo se da se neće završiti samo na tome”, zaključuje Mihaljević.
Pcnen Miljana Dašić Hvala ❤💐

💫 Zajedno na putu do beba 👼

Pravo na roditeljstvo: Hoće li država omogućiti veći broj pokušaja vantjelesne oplodnje?