05 Mar Anovulacija i PCOS
Jedino vrijeme u koje žena može zatrudnjeti jeste kad ovulira. Neke žene rijetko ili nikada ne ovuliraju, i time je njihova šansa da rode dijete smanjena. Najčešći primjer za žene koje ne ovuliraju su pacijentkinje sa sindromom policističnih jajnika (PCOS).
Izraz menstruacijski ciklus se odnosi na razdoblje od prvog dana menstrualnog krvarenja do nastupa sljedeće menstruacije, a normalno traje od 21-36 dana. Dužina krvarenja od 3-7 dana je normalna. Negdje u sredini takvog ciklusa dolazi do ovulacije. Većina žena koje imaju ovako pravilne mjesečne cikluse, bolne menstruacije i premenstrualni sindrom (napetost dojki, bol u donjem dijelu stomaka ) imaju i ovulaciju. 5% takvih žena ipak ima anovulatorne cikluse (cikluse u kojima nema ovulacije), kao i većina žena sa neredovnim i produženim ciklusima uz obilna, nepravilna i bezbolna krvarenja.
Većina žena sa redovnim i urednim ciklusima će jednom ili dvaput godišnje imati anovulatorni ciklus, isto kao što će i većina žena sa neredovnim krvarenjima nekoliko puta godišnje imati ovulaciju. Anovulacija ne znači apsolutnu nemogućnost začeća, nego je tim ženama smanjena šansa za trudnoću, budući da većina žena ima ovulacije 10-12 puta godišnje, a one samo jednom ili dvaput. Ukoliko su drugi nalazi uredni, kada žena sa neredovnim ciklusima ima ovulaciju, njena je šansa za trudnoću jednaka kao u žene sa redovnim menstruacijama.
Imani je 2002 na velikom uzorku pacijentica sa PCOS pokazao kolike su njihove šanse za trudnoću. Važne osnovne osobine pacijentkinja su indeks slobodnih androgena (free androgen index, FAI), BMI i dob žene. Prvi nomogram predviđa mogućnost ovulacije, a drugi šansu za živorođenost.
Iz prvog nomograma vidimo da što je veći FAI i što su rjeđe menstruacije manja je šansa za ovulaciju. Drugi nomogram povezuje tu istu šansu za ovulaciju sa šansom za rođenje živog djeteta, koja je opet vrlo mala ako su menstruacije i ovulacije rijetke.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO, WHO), tri su tipa anovulacija:
• WHO tip I – hipogonadotropni hipogonadizam
• WHO tip II – normogonadotropna anovulacija
• WHO tip III – hipergonadotropni hipogonadizam
Kod hipogonadotropnog hipogonadizma (tip I), koji je najčešće posljedica stresa, vježbanja ili velikog gubitka TT, nakon korekcije problema koji je doveo do anovulacije, obično je potrebna stimulacija ovulacije.
Hipergonadotropni hipergonadizam (tip III) je posljedica preranog iscrpljenja jajnika u žene. Te pacijentkinje rijetko reaguju na uobičajenu terapiju i obično je jedina terapijska opcija donacija jajne ćelije.
Postoji i dio žena sa anovulacijama uzrokovanih hiperprolaktinemijom (povišenjem nivoa prolaktina u krvi), koji se uspješno liječe. Anovulacije uzrokovane poremećajem rada štitne žlijezde liječe se normalizacijom funkcije štitne, nakon čega se ovulacije uspostavljaju.
Indukcija ovulacije u žene sa anovulacijom zbog poremećaja rada hipotalamusa i hipofize (WHO tip II, najčešće PCOS, sindrom policističnih jajnika) je posebno teška. Potencijalno je opasna zbog razvoja brojnih folikula i sindroma hiperstimulacije jajnika; te zbog mogućnosti višeplodne trudnoće koja sa sobom nosi brojne rizike za djecu. Istovremeno, često žena neće niti reagovati na terapiju. Prema preporuci Europskog udruženja za humanu reprodukciju i embriologiju (ESHRE), cilj indukcije ovulacije u žena sa PCOS je monofolikularna ovulacija (stvaranje jednog folikula) uz maksimalno smanjenje rizika sindroma hiperstimulacije jajnika i višeplodne trudnoće.
? Zajedno na putu do beba ?
? BESPLATNE ONLINE KONSULTACIJE za sve zainteresovane možete zakazati putem ☎️ tel. 068 045 456 ili e-maila: [email protected]
Izvor internet