10 Sep Epigenetika i donacija jajnih ćelija i sperme
Epigenetika je grana biologije koja proučava promjene u ekspresiji gena koje se ne dešavaju zbog promjene u samom DNK sekvencama, već zbog faktora kao što su okruženje, ishrana, stres i različiti uticaji iz spoljašnje sredine. Ove promjene se dešavaju kroz procese kao što su metilacija DNK i modifikacija histona, koji mogu uticati na to kako se geni “uključuju” ili “isključuju” tokom života.
Epigenetika i reprodukcija:
Kada je u pitanju donacija jajnih ćelija i sperme, tradicionalno se fokus stavlja na DNK donora, s obzirom da donator pruža polovinu genetskog materijala djetetu. Međutim, epigenetika dodaje novu dimenziju ovome, jer dok je DNK sekvenca nasledna i stabilna, epigenetski markeri mogu biti promenjivi, i zavisiti od uslova u tijelu majke i oca, okruženja u kojem dijete odrasta, i mnogih drugih faktora.
1. Uticaj biološkog roditelja: Iako donator pruža genetski materijal (jajne ćelije ili spermatozoide), epigenetski uticaji majke koja nosi dijete (u slučaju donacije jajnih ćelija) takođe imaju važnu ulogu. Na primjer, epigenetske promjene se mogu desiti tokom trudnoće, a uslovi poput ishrane, stresa i hormonskih promjena majke mogu uticati na to kako se geni djeteta izražavaju.
2. Uticaj donatora: Donator jajne ćelije ili sperme ne doprinosi samo DNK djeteta, već i epigenetskim markerima. Ovi markeri mogu zavisiti od životnog stila donora, ishrane, izloženosti toksinima i drugim faktorima, i mogu se prenijeti na potomstvo.
3. Majčina epigenetika: U slučaju donacije jajnih ćelija, iako genetski materijal ne dolazi od majke koja nosi dijete, epigenetski uticaji njenog tijela tokom trudnoće (kao što su hormonski nivoi i uslovi okoline) mogu oblikovati razvoj fetusa i ekspresiju gena.
Širi epigenetski uticaji:
Na epigenetiku potomstva utiču i faktori nakon rođenja, poput ishrane, emocionalnog okruženja, nivoa stresa, toksina i slično, što znači da ne samo genetski materijal i trudnoća, već i životne okolnosti imaju značajnu ulogu u razvoju djeteta.
Zaključak je da i pored toga što donatori daju ključni genetski materijal, epigenetski uticaji majke koja nosi dijete, kao i životna sredina djeteta nakon rođenja, imaju veliku ulogu u njegovom razvoju. Dakle, procesi epigenetike naglašavaju da se individualne karakteristike ne formiraju isključivo iz DNK nasledstva, već i iz dinamičnih interakcija između gena i okruženja.
Epigenetika značajno proširuje naše razumijevanje nasleđivanja i kako faktori iz okoline mogu uticati na pojavu bolesti, uključujući one koje su genetske prirode. Iako se često navodi da samo oko 5% bolesti direktno uzrokuju mutacije u genima(npr. cistična fibroza, Huntingtonova bolest), epigenetika pokazuje da *okolina, životni stil i drugi faktori* mogu uticati na ekspresiju gena, što pruža dodatnu složenost u nasleđivanju bolesti. Evo kako epigenetika utiče na to:
1. Potencijal za ublažavanje genetskog rizika
Iako neko može naslediti genetsku predispoziciju za određene bolesti, *epigenetske promjene mogu modifikovati tu ekspresiju gena*. To znači da čak i ako postoji mutacija ili sklonost ka bolesti, faktori poput ishrane, fizičke aktivnosti, izbjegavanja toksina i stresa mogu smanjiti rizik da se bolest zapravo manifestuje. Na primjer:
– Kardiovaskularne bolesti: Ljudi sa genetskom predispozicijom za srčane bolesti mogu smanjiti rizik kroz zdrave navike (poput pravilne ishrane, vježbanja), što utiče na epigenetske markere.
– Dijabetes tipa 2: Iako postoje genetske komponente, epigenetski faktori poput ishrane i tjelesne težine mogu značajno uticati na to da li će se bolest razviti.
2. Nasleđivanje epigenetskih promjena
Zanimljivo je da epigenetske promjene koje se dešavaju tokom života ne ostaju samo unutar jedne generacije – *neke epigenetske modifikacije mogu biti nasleđene*. To znači da način na koji roditelji žive može uticati na ekspresiju gena u njihovoj djeci, čak i ako djeca ne naslede direktnu genetsku mutaciju. Na primjer:
– Studije na životinjama pokazale su da *nutritivni status roditelja* može uticati na zdravlje potomstva kroz epigenetske mehanizme, čak i kada genetski materijal ostaje isti.
– Faktori poput *stresa tokom trudnoće* ili izloženosti toksinima takođe mogu epigenetski uticati na fetus, i te promjene se mogu prenijeti na sledeću generaciju.
3. Potencijalna terapijska primjena epigenetike
Epigenetika otvara vrata za *nove terapije* koje bi mogle da ispravljaju nepravilnosti u ekspresiji gena, bez potrebe za promjenom same DNK. Postoji nekoliko oblasti gdje se epigenetski ljekovi već koriste:
– *Onkološke terapije*: Određeni tipovi raka povezani su sa abnormalnim epigenetskim promjenama. Ljekovi koji ciljaju epigenetske markere mogu vratiti “normalno” ponašanje ćelija.
– *Neurološke bolesti*: Istraživanja u ovoj oblasti ispituju kako epigenetske terapije mogu pomoći u liječenju poremećaja poput depresije, autizma i Alchajmerove bolesti.
4. Holistički značaj epigenetike danas
Savremena epigenetika stavlja naglasak na značaj *preventivne medicine i zdravog načina života*. Shvatanje da okolina i lične navike mogu uticati na naš genetski potencijal znači da je prevencija ključna, i to ne samo kroz izbjegavanje genetskih mutacija, već i kroz njegu epigenetskog “okruženja”. Neki važni faktori koji mogu uticati na epigenetiku su:
– Ishrana: Specifični nutrijenti mogu uticati na metilaciju DNK i ekspresiju gena, što potencijalno smanjuje rizik od određenih bolesti.
– Fizička aktivnost: Vježbanje može pozitivno uticati na epigenetske markere povezane sa smanjenjem rizika od hroničnih bolesti.
– Izbjegavanje toksina i zagađenja: Pušenje, izloženost pesticidima i zagađivačima može negativno uticati na epigenetske procese i povećati rizik od raka, kardiovaskularnih bolesti i drugih stanja.
Zaključak
Epigenetika pruža nadu u vezi sa smanjenjem rizika od bolesti, jer pokazuje da *genetska predispozicija nije sudbina*. Iako samo 5% bolesti direktno uzrokuju geni, mnoge druge bolesti mogu biti modulirane epigenetskim uticajima, što znači da *okolina, stil života i preventivne mjere* igraju ključnu ulogu. Epigenetika je danas od ključnog značaja, jer otvara vrata za nove strategije u prevenciji, dijagnostici i liječenju bolesti, zasnovane ne samo na genetskom materijalu već i na širem okruženju koje utiče na ekspresiju gena.
Kurs kako da zatrudnite počinje SEPTEMBAR 2024. Prijavite se 📞068045456
DOBRODOŠLI