Neplodnost – tabu tema? Više NE!

Neplodnost – tabu tema? Više NE!

Hajde da pričamo o neplodnosti.
Neuspjeli pokušaji vantjelesne oplodnje prdstavljaju izvor ogromne frustracije kako za pacijente, tako i za cijeli IVF tim. Iako je šansa za uspjeh IVF ciklusa dobra i dostiže preko 50% u određenim situacijama, ova procedura i dalje nije “čarobni štapić” i određen procenat pacijenata neće uspjeti iz prvog ili čak nekoliko pokušaja(čak ni 9).
Posebni klinički termin predstavljaju rekurentni neuspjeli pokušaji, čija definicija nije ujednačena, zavisi ne samo od broja pokušaja već i od broja i kvaliteta vraćenih embriona tom prilikom, i u našim uslovima se smatra da je to situacija u kojoj ne dolazi do trudnoće ni nakon 2 ciklusa IVF u kojima smo imali kvalitetne embrione uz vraćanje više od jednog embriona.
Najčešći razlog za neuspjeh leži u neadekvatnoj genetskoj konstituciji embriona koji je mogao imati i morfološki uredan nalaz. Vjeruje se da je u preko 80% slučajeva neuspjeha krivac hromozomski neispravan embrion. Činjenica je da nakon 35 godine života žene šansa za ovu pojavu kreće da raste tako da su nakon 40 godine žene čak i do 90% embriona genetski neispravni.
Kako bismo prevenirali ovu pojavu u ovim slučajevima možemo predložiti pacijentu preimplantacioni genetski skrining embriona na broj hromozoma (PGS), čime možemo osigurati transfer samo genetski ispravnih embriona i poštedjeti par trauma koju neuspjeh nosi.
U preostalih 20% slučajeva neuspjeha kao glavni krivac smatra se neprijemčivost materice za prijem embriona, i postoje određeni poremećaji koji kod žene mogu dodatno doprinijeti ovome, a koji se ne ispituju u okviru standardne dijagnostike steriliteta. Podebljano “preimplantacioni genetski skrining embriona na broj hromozoma PGS”.
Ostali poremećaji zahtijevaju dodatnu dijagnostiku prije narednih pokušaja VTO kako bi se eventualno dijagnostikovali, i naknadno liječili čime se očekuje veća šansa za uspjeh u narednim ciklusima.
Poremećaji koji se ispituju su:
Hematološki i imunološki uzroci, uz posebnu sklonost ka stvaranju tromba (trombofilija) i mogućem kompromitovanju procesa implantacije i ishrane embriona.
Ispituje se prisusutvo antifosfolipidnog sindroma (antikardiolipinska antitela), Lupus antikoagulans antitijela, kao i brojni poremećaji iz grupe trombofilija poput abnormanog Faktor V Leiden, MTHFR Mutacije, Nedostatka protein C i protein S, PAI I, F II G20210A.
Genetsko ispitivanje oba partnera uz mogućnost PGD i PGS.
Endokrinološki poremećaj (kompletna funkcija štitne žlijezde, prolaktina kao i reporduktivne osovine).
I na kraju da dodamo i anatomske faktore (brojna patološka stanja u materici koja se dijagnostikuju i liječe histeroskopski).
Žana Mihaljević
Boba Aleksic
Katarina Jovan Prvulovic
Marina Đurović
@fertilityeurope