11 Dec ZVANIČNE INFORMACIJE IZ EVROPSKOG ATLASA-LIJEČENJA NEPLODNOSTI I PREPORUKE FONDACIJE
Osnovno pravo je da svaki državljanin Crne Gore ima pravo na rađanje djeteta i sa tim treba da ima potpunu podršku države. Liječenje neplodnosti treba da bude obezbijeđeno svima kojima je to potrebno kao dio zdravstvenog sistema u sopstvenoj zemlji. Liječenje I čitav process dijagnostifikovanja treba da bude dostupan i besplatan svim građanima, bez obzira na godine ili pol.
Neplodnost pogađa milione ljudi u Evropi, ali pristup liječenju neplodnosti uveliko varira u Evropi, što je detaljno prikazano u Evropskom atlasu liječenja neplodnosti koji su izradili: EPF (Evropski parlamentarni forum za seksualna i reproduktivna prava sa sjedištem u Briselu, www.epfweb.org ), Fertility Europe (www.fertilityeurope.eu – panevropska organizacija udruženja pacijenata posvećena neplodnosti, registrovana 2009., sa sjedištem u Briselu, preko 26 udruženja članica iz 24 države) i ESHRE (Evropsko društvo za ljudsku reprodukciju i embriologiju; osnovano 1985g. sa preko 7500 članova iz 110 država i van Evrope: doktori medicine, naučnici, medicinske sestre, labaratorijski tehničari, psiholozi, socijalni radnici, ESHRE sertifikovani klinički embriolozi, www.eshre.eu ).
Ovim dokumentom, koji je obljavljen 10.12.2021.g. obuhvaćene su 43 države i dat je detaljan pregled stanja politike fertiliteta, kako u pogledu propisa, postupaka, finansiranja, ali i edukacije o plodnosti.
Kada je legislative u pitanju, među ovim zemljama, 38 ima posebne zakone o reproduktivnim tehnologijama, a 33 imaju nacionalni registar aktivnosti u ovoj oblasti.
Kod finansiranja, imamo 12 država koje pokrivju troškove 6 postupaka IUI oplodnje, tri zemlje nude šest potpuno finansiranih ciklusa vantjelesne oplodnje, osim Srbije koja ima neograničen broj. U 35 zemalja IVF je djelimično finansiran u različitim razmjerama.
Atlas pokazuje da se samci i LGBT parovi suočavaju sa velikim preprekama u pristupu liječenju. Na primjer, samo 19 zemalja obezbjeđuje oplodnju donorskom spermom ženskim parovima, dok 41 zemlja obezbjeđuje olodnju strejt parovima, a 30 to pruža neudatim ženama.
Samo Jermenija i Velika Britanija imaju državno organizovane programe obrazovanja o plodnosti koji obrazuju mlade ljude o brizi o plodnosti i izazovima.
Ovo je važna preporuka Ženskom klubu da uvrsti i pruži smjernice i preporuke obrazovnom sistemu države, uvođenjem edukacije o plodnosti u školama.
• Glavni cilj Evropskog društva za ljudsku reprodukciju i embriologiju je da promoviše interesovanje i razumijevanje za reproduktivnu biologiju i medicinu. Sofisticiran i integrativan način informisanja o pristupu pacijenata tehnologijama liječenja neplodnosti, potvrđujući da su nejednakosti i dalje veliki problem u Evropi. Evropski atlas politika liječenja plodnosti ocjenjuje 43 zemlje o pristupu tretmanima za plodnost i sadrži jasne nalaze.
Međunarodni standardi i smjernice – Evropski parlament:
• Napominje da je neplodnost bolest koje je priznala Svjetska zdravstvena organizacija i koje može imati ozbiljne posljedice kao što je depresija;
• Ističe da je neplodnost u porastu i da se sada javlja kod oko 15% parova širom svijeta;
• Stoga poziva države članice da osiguraju pravo parova na univerzalni pristup liječenju neplodnosti; Paragraf 26 Rezolucije Evropskog parlamenta o dermografskoj budućnosti Evrope (2007/2156 (INI)
• Poziva države članice da osiguraju da sve osobe u reproduktivnom dobu imaju pristup tretmanima za neplodnost, bez obzira na njihov socio-ekonomski ili bračni status, rodni identitet ili seksualnu orijentaciju;
• Naglašava važnost pomnog ispitivanja plodnosti u EU kao pitanja javnog zdravlja i rasprostranjenosti neplodnosti i neplodnosti koji su teška i bolna stvarnost za mnoge porodice i osobe;
• Poziva države članice da preduzmu holistički, zasnovan na pravima, inkluzivan i nediskriminatorski pristup plodnosti, uključujući mjere za sprečavanje neplodnosti i obezbjeđivanje jednakosti u pristupu uslugama za sve osobe reproduktivnog uzrasta, kao i da medicinski potpomognutu reprodukciju učini dostupnom i dostupnom u Evrop,: stav 39. Rezolucija Evropskog parlamenta o stanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU, u okviru zdravlja žena (2020/2. 215(IND)
Ključni nalazi (podaci) 1 :
Od 43 analizirane zemlje – Pravna situacija (zakon):
38 zemalja ima ART zakon (Tehnologija potpomognute reprodukcije)
33 zemlje imaju nacionalne registre ART aktivnosti
16 zemalja ima registar donatora
Tretmani:
43 zemlje (sve) obezbjeđuju IVF / ICSI sopstvene gamete heteroseksualnim parovima
41 zemlja obezbeđuje IVF / ICSI sa donacijom sperme heteroseksualnim parovima (ICSI – Intracitoplazmatska injekcija sperme)
20 zemalja obezbjeđuje IVF / ICSI sa donacijom sperme ženskim parovima
32 zemlje pružaju IVF / ICSI donacijom sperme singl ženama
40 zemalja obezbjeđuje IVF / ICSI sa donacijom jajnih ćelija heteroseksualnim parovima
17 zemalja obezbjeđuje IVF / ICSI sa donacijom jajnih ćelija ženskim parovima
7 zemalja obezbjeđuje IVF / ICSI sa donacijom jajnih ćelija muškim parovima
25 zemalja obezbjeđuje IVF / ICSI donacijom jajnih ćelija singl ženama.
Ključni nalazi (podaci) 2:
Od 43 analizirane zemlje Donacija:
18 zemalja čini donaciju gameta i embriona strogo anonimnom
11 zemalja nudi neanonimnu donaciju / identifikaciju
12 zemalja nudi mješovite anonimne i neanonimne donacije.
Javno finansiranje:
12 zemalja nudi do 6 finansiranih ciklusa IUI (intrauterine oplodnje)
35 ponuda djelimično finansiranih
27 zemalja finansiranje je širokom spekru usluga (ljekovi, PGD, procenti učešća u finansiranju)
3 zemlje nude do 6 potpuno finansiranih ciklusa IVF /ICSI (Velika Britanija od 6 do 12 ciklusa, Srbija neograničeno).
Perspektiva pacijenata:
13 zemalja udruženja pacijenata se konsultuju o javnim politikama
7 zemalja nudi finansiranu psihološku podršku za MAR tretman (medicinski potpomognuta reprodukcija)
Samo u 2 zemlje postoji državni organizovan program edukacije o plodnosti (Jermenija i Velika Britanija).
STAROSNE GRANICE ZA ŽENE
Lista zemalja koje dozvoljavaju liječenje pacijenata starijih od 50 godina :
Opcije liječenja pacijenata starijih od 50 godina nisu uvijek u skladu sa zakonom. U nekim zemljama klinike same odlučuju da li će liječiti, na primjer, pacijenta starog 55 godina. U ovom slučaju klinike obično između ostalog zahtijevaju: dodatne testove i potvrdu ginekologa da ne postoje kontraindikacije za trudnoću.
– Vantjelesna oplodnja u Španiji – postoji dogovoreno ograničenje – starost 51 godina, međutim postoji nekoliko klinika u Španiji koje podržavaju pacijente starije od 52 godine
– IVF na sjevernom Kipru – starije od 55 godina – do 58 godina, potrebno je odobrenje etičkog komiteta, preko 45 godina – potrebno je odobrenje Ministarstva zdravlja – IVF klinike organizuju proces
– Vantjelesna oplodnja u Ukrajini – bez ograničenja – nije određeno zakonom, odlučuje svaka klinika pojedinačno – većina klinika postavlja ograničenje u dobi od 52 do 55 godina
– Vantjelesna oplodnja u Letoniji – bez ograničenja koje nije određeno zakonom, odlučuje svaka klinika pojedinačno
– VF u Rusiji – ograničenje je postavljeno na 51 godinu, ali IVF klinike mogu liječiti starije pacijente na sopstveni rizik, postoje klinike koje nude vantjelesnu oplodnju za pacijente starije od 55 godina
– Poljska – bez ograničenja, a odlučuje svaka klinika pojedinačno – većina klinika neće liječiti žene starije od 52 godine
– Grčka do 52 godine
– Makedonija do 52 godine.
Komentarišući podatke, Anita Fincham, Predsjednica Fertility Europe izjavila je da „Svaka zemlja zaslužuje biti savršena zemlja s dobrim propisima koji osiguravaju jednak, siguran i efikasan pristup tretmanu neplodnosti svima kojima je to potrebno; dobre regulative koje uzimaju u obzir prava i dobrobit svih uključenih strana, uključujući djecu i donatore.
Liječenje neplodnosti treba ponuditi kao dio zdravstvenog sistema bez diskriminacije seksualne orijentacije i građanskog statusa. Ovaj Atlas treba podržati europske i nacionalne kreatore politike u razumijevanju kako svoju zemlju učiniti savršenom.
Ovaj Atlas je tu da podrži i pacijente i kreatore politike na europskom i nacionalnom nivou u poboljšanju pristupa liječenju neplodnosti u svim europskim zemljama. Svi pacijenti s neplodnošću trebali bi imati mogućnost pristupa liječenju kao dijelu zdravstvenog sistema u svojoj zemlji. Ovaj Atlas treba podržati pacijente i kreatore politike u razumijevanju kako svoju zemlju učiniti savršenom.”
Predlozi Fondacije I ja imam pravo da budem mama
Naše Preporuke:
-Priznati pravo na pokušaj da se rodi dijete kao univerzalno pravo širom EU, bez ograničenja u broju postupaka i starosnoj dobi žene (do 55 godina);
– Osigurati jednak, pravičan i bezbjedan pristup tretmanima ART i donorskim tretmanima za neplodnost svim državljanima Crne Gore;
– Obezbijediti javno finansiranje za sve linije liječenja neplodnosti;
– Angažovati javni sektor u pružanju boljih informacija o plodnosti i neplodnosti;
– Nacionalni registri tretmana i donatora;
– Genetsko testiranje embriona na ozbiljne bolesti ;
– Puno finansiranje liječenja – IUI inseminacija 6+, 6+ IVF/ICSI širom zemlje;
– Psihološku podršku kao dio finansiranog liječenja plodnosti;
– Da kreatori politika konsultuju udruženja pacijenata o promjenama propisa;
– Da država organizuje i finansira obrazovanje o plodnosti u školama ili neki vid obrazovanja!!!
Da bi se efikasno pozabavila neplodnošću, zdravstvene politike moraju prepoznati da je neplodnost bolest koja se često može sprečiti, čime se smanjuje potreba za skupim, uzastopno ponovljenim i loše dostupnim tretmanima. Pored toga, omogućiti zakone i politike koji regulišu reprodukciju trećih strana i ART su od suštinskog značaja za obezbjeđivanje univerzalnog pristupa bez diskriminacije i za zaštitu i unapređenje ljudskih prava svih uključenih strana.
Jednom kada se uspostave politike fertiliteta, od suštinske je važnosti osigurati da se njihova implementacija prati i da se kvalitet usluga kontinuirano poboljšava.
Kada je starosna granica u pitanju, apelujemo na donosioce odluka da doprinesu da budemo među “savršenim zemljama” i da imaju razumjevanja i za one žene koje imaju 50 god, a nisu se ostvarile kao majke – dajmo im šansu!
Ovaj dokument je predat Ženskom klubu Skupštine Crne Gore kako bi pomogao u izmjeni Zakona o liječenju MPO
