Disfunkcija implantacije embriona – ZAŠTO NEUSPJEH?

Disfunkcija implantacije embriona – ZAŠTO NEUSPJEH?

Nažalost, IVF može propasti iz mnogo razloga. I nije sve u kvalitetu embriona ili nekompetentnosti. Da li ste znali da je u oko 20% slučajeva neuspješna VTO je posledica disfunkcije implantacije?Tim Sher Fertiliti Solutions (SFS) je bio pionir u ovoj oblasti studija potpomognute reprodukcije više od tri decenije. I sa samim dr Šerom koji je vodio prvu studiju o debljini endometrijuma i njenom uticaju na implantaciju 1989. godine, zaista nema nikog boljeg da nam pruži detaljnu analizu disfunkcije implantacije embriona.
Dr. Sher –Zašto je važna disfunkcija implantacije embriona?

Doktori se slažu da je nesposobnost embriona daleko najveći uzrok neuspjeha vantjelesne oplodnje. U preko 80% slučajeva neuspjeh je posledica numeričkih hromozomskih nepravilnosti (aneuploidija) embriona. A zauzvrat, to je obično zbog abnormalnosti jajeta (a ne sperme).

Ali u oko 20% slučajeva uzrok je disfunkcija implantacije, a ne nesposobnost jajeta/embriona. Dakle, da bi optimizovali ishode IVF-a, kliničari treba da uzmu u obzir sve „poznate varijable“, koje bi mogle da utiču na kompetenciju jajeta/embriona (npr. starost majke, rezerva jajnika, protokoli stimulacije, itd.), kao i na implantaciju.

Za disfunkciju implantacije uglavnom se fokusiramo na:

  1. Anatomski faktori
  2. Imunološki faktori

Uskočićemo u oba ova pitanja, ali počnimo sa uticajem disfunkcije implantacije embriona.

Veza sa neuspjehom vantjelesne oplodnje

Slučajevi „neobjašnjivog“ neuspjeha IVF-a i/ili ponavljajućeg gubitka trudnoće (RPL) često ukazuju na disfunkciju implantacije embriona. Takođe je povezano sa slučajevima kada žena ima ličnu ili porodičnu istoriju autoimune bolesti i/ili endometrioze (bez obzira na njenu težinu).

Fokusirajući se na disfunkciju implantacije embriona, možemo preći dug put ka poboljšanju razvoja placente i maksimiziranju šanse za zdravu trudnoću.

Da li to utiče na stope uspjeha?

Stope uspjeha IVF-a su se poboljšale tokom poslednje decenije. Prosječna stopa živorođenosti po transferu embriona u SAD za žene mlađe od 40 godina, koje koriste sopstvene jajne ćelije, je bolja od 1:3.

Međutim, i dalje postoji velika varijacija od programa do programa sa stopom živog rađanja, u rasponu od 20% do skoro 50%. Na osnovu ove statistike, većini ljudi koji se podvrgavaju IVF-u u Sjedinjenim Državama će biti potrebna dva ili više pokušaja da imaju bebu (koliko smo mi daleko od dva pokušaja). Praktičari to obično pripisuju varijabilnosti u stručnosti između embrioloških laboratorija.

Po mom mišljenju, ovo je daleko od tačnog. Drugi faktori, kao što su anatomska i imunološka disfunkcija implantacije, često su jednako značajni, au nekim slučajevima mogu biti čak i važniji.

Šta uzrokuje disfunkciju implantacije embriona?

Obično vidimo tri glavna uzroka disfunkcije implantacije:

  1. Anatomske abnormalnosti u uterinoj šupljini
  2. Tanje obloge endometrijuma(tanak zid materice)
  3. Imunološka disfunkcija implantacije (IID)

Hajde da se sada fokusiramo na ove ključne uzroke i njihov uticaj na implantaciju.

  1. Anatomske abnormalnosti

Stanja materice kao što su polipi, ožiljci i/ili unutrašnji fibroidi koji zadiru u šupljinu materice se često izostaju i mogu biti presudni.

U približno 20% slučajeva, postupak rendgenskog snimanja (histerosalpingogram ili HSG/HyCoSy) – koji uključuje ubrizgavanje radioprozirnih boja kroz koje rendgenski zraci ne mogu da prođu – će prikriti male lezije endouterine površine. Čak i vrlo male lezije mogu uticati na implantaciju.

Mnogi ljekari IVF-a sada više vole da koriste histeroskopiju i/ili ultrazvuk fiziološkog rastvora (sin., histerosonogram (HSN)/sonohisterogram) za procjenu šupljine materice. Histeroskopija omogućava direktnu endoskopsku vizualizaciju uteralne šupljine, dok fiziološki ultrazvuk uključuje distenciju uteralne šupljine vodenim rastvorom koji omogućava prolaz zvučnih talasa, omogućavajući jasno ultrazvučno snimanje unutrašnjeg zida materice.

HSN/sonohisterogram je minimalno invazivan i jeftiniji od histeroskopije ili HSG.

  1. Debljina endometrijuma

Daleke 1989. objavljena je studija koja se bavi korelacijom između debljine sluznice materice (endometrijuma) i šansi za implantaciju embriona kod pacijenata sa IVF. Studija je otkrila da je idealna debljina endometrijuma pri ovulaciji ili vađenju jajne ćelije preko 8 mm i da su tanje obloge povezane sa smanjenom stopom implantacije embriona.

Tanje sluzokože materice su uglavnom uzrokovane:

  1. Oštećenje bazalnog endometrijuma (Sher Fertiliti Solutions ispituje potencijalne uzroke ovoga u našoj tankoj sluzokoži materice duboko ronjenja)
  2. Prekomjerna upotreba antiestrogenih ljekova, kao što je klomifen citrat, bez adekvatne pauze između ciklusa
  3. Prekomjerno izlaganje sluznice materice muškim hormonima jajnika (uglavnom testosteronu)
  4. Smanjen protok krvi u bazalni endometrijum, često uključujući višestruke fibroide materice i/ili adenomiozu materice
  5. Produžena deprivacija estrogena u materici, koja se može javiti sa preranim otkazivanjem jajnika (POF) ili menopauzom, ili je rezultat neselektivne i produžene primene agonista gonadotropin oslobađajućeg hormona (GnRHa), kao što su Lupron, Buserelin, Superfact, Decapeptil
  6. Viagra supozitorije, IVF i protok krvi u materici

Prije nekoliko decenija, najavljena je prva Viagra Bebu na svijetu, nakon što je izvještavano o prednostima upotrebe vaginalnog sildenafila (vijagra) kod žena koje su imale disfunkciju implantacije zbog tanke sluznice endometrijuma.

Složena vijagra koja se daje vaginalno (ne oralno) može poboljšati protok krvi u materici. Ovo povećava količinu estrogena koji se isporučuje u endometrijum, pomažući mu da se zgusne.

Liječenje dolazi sa vrlo malo neželjenih efekata, jer se vaginalno primijenjena Viagra tako brzo apsorbuje u krvotok. Međutim, nije efikasan u svim slučajevima – trećina žena koje se liječe ne vide poboljšanje, nažalost. Ovo je obično zbog prethodnog i trajnog oštećenja endometrijuma, ostavljajući ga nereagujući na estrogen.

  1. Imunološka disfunkcija implantacije (IID)

Trenutno, praktičari generalno povezuju neobjašnjiv i/ili ponovljeni neuspjeh IVF-a sa lošim kvalitetom embriona. Uz to, popularan način djelovanja je promjena protokola za stimulaciju jajnika, i/ili pripremu gameta i embriona.

Ali ovo previše pojednostavljuje veoma složenu oblast.

Proces implantacije počinje šest ili sedam dana nakon oplodnje. I u ovom trenutku, specijalizovane embrionalne ćelije, koje kasnije formiraju placentu, učestvuju u „unakrsnom razgovoru“ sa sluznicom materice i njenim imunim ćelijama, preko supstanci sličnih hormonima zvanim citokini. I upravo kroz ovu imunološku interakciju, materica može da podrži uspješan rast embriona. To je osnova za hranljivu, hormonsku i respiratornu razmjenu između majke i bebe, i centralna je za zdravu ranu trudnoću.

Sve je veće shvatanje, prepoznavanje i prihvatanje činjenice da imunološka disfunkcija materice može dovesti do disfunkcije imunološke implantacije (IID). A kroz ovo, njegova povezanost sa „neobjašnjivom“ neplodnošću, neuspjehom IVF-a i ponovljenim gubitkom trudnoće (RPL).

Pridružite nam se, za nove tekstove u informacije, kao i stručni pristup imunološkim problemima, faktorima rizika, dijagnozi i vezi sa neuspjehom implantacije.

Zajedno na putu do beba!

Budite sigurni i ostanite zdravi. Bebi snovi se ostvaruju!

Kontaktirajte nas za više informacija

☎️ 068 045 456

#fertility #ivf #ivfMontenegro #ivfstruggles #ivfsupport #ivfsuccess #baby #ivfbaby #ivfsupport

🅿🅾🆂🆃🅰🅽🅸   🆁🅾🅳🅸🆃🅴🅻🅹