OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU JAKOVU MILATOVIĆU

OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU JAKOVU MILATOVIĆU

 

OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU JAKOVU MILATOVIĆU – Predsjednica i osnivačica Fondacije ” I ja imam pravo da budem mama”
mr Žana Mihaljević

OTVORENO PISMO

Gospodine Predsjedniče svih građana Crne Gore Jakove Milatoviću,

U Crnoj Gori je sterilitet (neplodnost) veliki problem. Po najnovijim istraživanjima izumiremo kao nacija, kako se stalno provlači kroz medije, a mi NEznamo i NEmamo podatke koliko osoba ima problem da dobije dijete.

Obraćam Vam se ovako javno jer je 1. Maj poseban dan za Nevladinu Fondaciju i udruženje građana, tada obilježavamo Nacionalni dan preživljavanja od neplodnosti. U Crnoj Gori parovi i osobe sa problemom neplodnosti u ovom danu pokušavaju da pokažu koliko su trenutno ugroženi. Razloga za slavlje nikako NEmamo! Niti obraćanje Vama, niti 1. Maj, dan kojeg obilježavamo. Prije 40 godina rodila se prva “beba iz epruvete“, od tada pa do sada preko 8 miliona beba dobijeno je metodom vantjelesne oplodnje.

Zašto se obraćam Vama? Zato što nema ustanove u Crnoj Gori kojoj nisam pisala i kojoj se nisam obratila više desetina puta. Od Ministarstva zdravlja, preko Fonda za zdravstveno osiguranje, poslanicima Skupštine Crne Gore, Vladi Crne Gore, Ombudsmanu pa sve do lokalnih samouprava. Rešenje za ovaj veliki problem nismo dobili. Tražimo rešenje za probleme ljudi koji se suočavaju sa neplodnošću. Kao što rekoh, nestajemo kao narod, sve nas je manje! Zato se obraćam Vama jer obijati pragove i trošiti papir postalo je besmisleno. Odgovora nema. Zar ovo nisu ljudi koji žele djecu više od svega i zar baš njima ne treba najviše pomoći?

Boriti se s neplodnošću u Crnoj Gori nije lako, jako je teško. Ne razumije vas društvo, ne razumiju vas ustanove, ne razumije vas država, ne razumiju vas ljekari, nemate novca, nemate psihologa a želite dijete jako i mnogo. Zar to nije teško? Možda ćete reći – država je dala 4 pokušaja vantjelesne oplodnje do 45 godina starosti žene, zar to nije dovoljno? Kažemo Vam da nije! Nije dovoljno dok se ne dobije toliko željeno dijete. I sama sam jedna od tih ljudi pa govorim iz iskustva, ne po nahođenju. Skoro 3 godine od osnivanja udruženja borimo se sa sistemom koji je nedovoljno povezan, pa ne funkcioniše. Skoro 3 godine izbjegavaju nas nadležni organi. Od Ministrstva zdravlja, Fonda za zdravstveno osiguranje Vlade i sve tako u krug. Rešenja i dalje nema. Poboljšanja uslova za parove sa problemom neplodnosti nema! A možda djeluje kao da ima? Jedno je teorija a drugo je praksa. Znamo da država nije preuzela mjere za podsticaj rađanja i da NEmamo mjere populacione politike, jednostavno NEmamo u sistemu NEpostoji iako smo predavali nacrte, NEmamo još uvijek Nacionalni registar podataka (još ne znamo koliko je osoba bolesno od neplodnosti, iako smo izmjenama Zakona dobili Nacionalni registar podataka). Upisana je izgradnja Banka reproduktivnih ćelija, spermatozoida i embriona, za 5 godina u zakonu i bojimo se da je kao i sve samo mrtvo slovo na papiru, zakonsko slovo je i za besplatno zamrzavanje ćelija i embriona, obezbijeđeno je 4 procesa vantjelesne oplodnje sa doniranim materijalom, krioprezervacijom koja prati svaki besplatni postupak, 3 potpuno nova procesa za osobe koje imaju jedno dijete, 2 postupka za osobe koje imaju dvoje djece, najavljen je veći broj finansiranih postupaka, najavljena je pomoć parovima koji žele dijete u Crnoj Gori! Sve je to samo na papiru i bojimo se da smo ga uzalud tu i napisali, a poslanici u Plenumu našeg zajedničkog doma izglasali. Svi oni koji NEmaju najmanje 5.000 evra za postupak, a ne ispunjavaju uslove za besplatne postupke– NEmaju šansu da se liječe i dobiju dijete? Veliki je to novac za većinu ljudi u Crnoj Gori, mnogo veliki. Za dijete se prodaju stanovi, zajmi novac, uzimaju veliki krediti, rade se dupli poslovi… i mnogi ljudi koji su imali procese vantjelesne oplodnje su finansijski iscrpljeni i bez prebijene pare a treba li da odustanemo od djeteta ili da ostaramo i nikad više nemamo šansu? NEMAMO privilegiju da čekamo da se izliječimo.

Šta smo dobili?

Banke još uvek nema i ne vjerujemo da će je i biti, po NEodgovoru i NEbrizi Ministra zdravlja, zatim, jedinog državnog odjeljenja a ne IVF klinike, u kome se radi mali broj procesa, ili NEmaju osnovne ljekove, NEmamo napisane akte nego nas odbijaju iz Ministarstva zdravlja, po odgovorima da su sa 8 Pravilnika ZAVRŠILI USPJEŠNO POSAO a NISU! Oni su neophodni za regulisanje donacije ćelija i embriona NISU završeni iako je SLOVO ZAKONA utvrđeno 31.12 2021. godine, Sl.list CG br.145/21, da će u zakonskom roku biti gotovi. Znam to dobro Predsjedniče jer sam taj Amandman lično pisala. Zamrzavanje genetskog materijala uz svaku proceduru i dalje plaćamo sami, čak i dodatni embrio transfer. I šta treba da radimo, da sačuvamo fakture koje smo platili i koje nam NIKAD NEće refunirati a zakonom je određeno besplatno? Kakva je tu matematika? A nismo ništa znali. Znali smo samo za obećanja. Niko nam nije rekao da je izbor u pitanju. Mi smo navučeni, nasankani na priču i jednostavno rečeno – prevareni. A embrion je za nas u stvari naše dijete, a tako je teško doći do embriona. Mnogo je muke, mnogo ljekova, operacija, stimulacija, mnogo plača, mnogo diskriminacije i zlostavljanja na poslu u svakodnevnom životu, ko da smo lepravi a ne bolesni od neplodnosti. Dobili smo tumačenja neznavenih ljudi na pozicijama u Fondu zdravstva koje neNAMJERNO maltretiraju i unesrećuju osobe koje se javljaju za pomoć u objašnjenju posebno za drugo dijete, informacije i pravila da može da se ide na vantjelesnu oplodnju ali SAMO ukoliko niste išli za prvo dijete, ako niste iskoristili 3 postupka, što znači da ako ste dijete dobili iz trećeg pokušaja-pravo na besplatne procese NEmamo. To nikada niko nije rekao, podvukao, opomenuo, naznačio. Dobili smo da žena koja ima više od 45.godina nema pravo na vantjelesnu oplodnju a da žena sa mjesec dana manje od 45 ima pravo. Zašto? Zar to nije diskriminacija? Jasno je u Zakonu o obaveznom zdravstvenom osiguranju žene do 50 godina imaju pravo na 4 besplatna postupka donacijom. Itekako je diskriminacija i to ona najteža povreda ženskih i ljudskih prava. Muškarci su nam na margini, potpuno diskriminisani u procesu, a ustanove koje treba da znaju kako da sprovode ove procedure nisu obaviještene i ne znaju dovoljno. Obezbijedjena im je jedna operacija MICRO TESSE koje NEMA. A ne daj Bože, što je sa LJUDIMA kojima treba besplatno zamrzavanje svog genetskog materijala radi liječenja od drugih teških bolesti radi očuvanja plodnosti. Ko je, u stvari, stvarno zadužen za nas? Za nas “nerotkinje“, za nas “jalove“, za nas “parove bez djece“, za nas “bračne parove bez djece koji ne žele da budu bez djece“ za “žene koje su singl”, a svi jednako treba da imamo pravo na dijete? Ko je STVARNO zadužen za naš problem? Ko se istinski bori za poboljšanje uslova za ove ljude? Presipamo iz šupljeg u prazno istu muku neprekidno. Ukoliko dajete nešto parovima koji se toliko bore za dijete u Crnoj Gori – pomozite NAM stvarno, borite se za nas iskreno i bez ograničenja. Šta će nam putevi ako nema ko njima da ide?

Zar nije bruka narodski rečeno, da na 620.000 stanovnika ( po procjenama stručnjaka davno smo trebali imati milion stanovnika) ne možemo ZAJEDNO obezbijediti 1000/2000 procedura vantjelesne oplodnje. To je minimum u Evropi! Zašto kod nas nije tako? Malo je procedura a mnogo je ljudi s problemom. Kod nas stvarne brojeve i NE znamo. Mene nije sramota da kao članica Fertility Europe udruženja u Evropi kažem ponosno svim predstavnicima pacijenata 38 zemalja Evrope, Turske, Izraela “da jesam” inicijativom putem udruženja promijenila dva zakona, sa divnim ženama Skupštine Crne Gore, Brankom Bošnjak, Danijelom Djurović i ostalim poslanicama Ženskog kluba Skupštine Crne Gore, hrabrim članicama Fondacije Vesnom, Ksenijom, Svetlanom, Sanjom, Tinom, Darkom, Bojanom…i tako hiljadama žena i muškaraca. Nije me sramota jer snagu imamo, hrabrost imamo, pamet imamo, ljude imamo, pa gdje je problem Predsjedniče?

Nemojmo se igrati bolom i tugom svih osoba koji su u velikoj borbi za dijete – koji prodaju sve što imaju kako bi došli do potomstva. Država mora istinski i stvarno da im pomogne jer rasvjeta nam nije potrebna ukoliko nema djece. Zgrade i fabrike nam ne trebaju ukoliko nema djece. Deca su budućnost kako ste i sami rekli. A osobe koji žele djecu su ljudi sa istinskom željom.

Na kraju, zašto se baš Vama obraćam i trošim Vaše vrijeme?
Zato što više nemam kome.
Ja sam žena koja predstavlja osobe koji su diskriminisani na svakom koraku, koji se teško nose s bolom jer nemaju djece, a još teže sa situacijom da im je za dobijanje djeteta potreban novac i to veliki novac, a najteže s tim da država šminka priču da im nešto daje, a u stvari im NE daje. Ja sam žena koja se i sama bori s ovim problemom. Znate li Predsjedniče da MORAMO da smislimo 25.000 dolara za Surogat program dobijanja djeteta zbog toga što nisam liječena NIKAD, što su me doktori trajno oštetili, samo zato što NIJE prošla izmjena Zakona o Surogatstvu u izmjenama zakona, jer ljudi nemaju sluha i empatije za nas, da znate Predsjedniče NIJESAM SAMA, NAS JE DVOJE, KOJE TREBA DA BUDE NAJMANJE TROJE, NISMO sami već je 9 parova otišlo na kraj svijeta, čak u Iran, da dobijemo djecu a para NEMAMO, no molimo, prosjačimo i NIJE NAS SRAMOTA jer ćemo sve da učinimo za dijete.

Dozvolite osobama da stvarno pokušaju, da stvarno imaju NEOGRANIČEN broj pokušaja za dobijanje djeteta, ne samo JEDNOG već TROJE DJECE jer tu tek počinje natalitet , da stvarno imamo besplatno zamrzavanje, odmrzavanje i transfere embriona bez da ikom išta plaćamo, bez uvijene forme, bez prikrivenog značenja, bez da gubimo pravo na preostale postupke, dozvolite ženama da rađaju bez obzira na godine, dozvolite parovima da pokušavaju bez uslova, dozvolite im da imaju psihološka savjetovališta jer im je teško, dozvolite ženama da budu majke bez obzira na broj pokušaja, bez obzira na finansijsko stanje, bez obzira na sve, jer ti ljudi samo žele da budu roditelji. A neka svako radi svoj posao savjesno i pošteno, tako da ne budu oštećeni još više baš oni koji već to jesu.

Nedavno, u Španiji na Konferenciji i Proljećnom sastanku, gdje su članice Fertility Europe i svijeta ukazale veliku čast i dobila pohvale, da jedna žena, kojoj nije ni posao ni profesija, mijenja zakone, prilagođavajući ih zakonima Evropske unije (inovirajući i kreirajući po prvi put u svijetu nove načine unapređenja baš iz Crne Gore ka svijetu sa novim zdravstvenim servisima kao što je Izabrani (obavezni) urolog, osmišljavajući IVF turizam kao dio medicinskog turizma …).Na skupu u Madridu, zajedno, smo osmislili nove načine da svojim državama pomognemo u finansijskom rasterećenju i obezbjedjivanju novca.
MOŽEMO biti domaćini velikog godišnjeg sastanka cijele Evrope. Treba li da se stidimo toga? Da NEmamo sa čime da ih dočekamo? Sa prevarama, lažnim obećanjima i mrtvim slovima na papiru. Na naš poziv, predstavnici iz svih zemalja Evrope doći će da nam pomognu da poboljšamo stanje i pomognemo svim ljudima u Crnoj Gori koji se suočavaju sa problemom neplodnosti. Doći će da zajedno utičemo na naše nadležne da primijete, da jasnije vide, da urade nešto, kako bi svi koji izgaraju od želje da dobiju dijete dobili priliku, bili roditelji. Pomozite nam Vi…Vi ste roditelj i znamo koliko Vam znači PORODICA.

S poštovanjem,

U ime Fondacije I ja imam pravo da budem mama i u svoje lično ime mr Žana Mihaljević, žena koja ima pravo da bude majka kao i sve majke u Crnoj Gori.

Kontakt mail [email protected]

Telefon +382 68 045 456